четвртак, 28. март 2024.

Dodikov Ultimatum “Lajčak 2”; Neprijateljski pokušaj uvlačenja Srbije u njegove lične sudske probleme; Rekao je da će “ići do kraja”, ali je zaboravio reći da će istinski “ići do svog brzog političkog kraja”

Piše: Slobodan Vasković


1.

Milorad Dodik, šef “Kolektivnog Kolonijalnog Nasilnog Režima” u Republici Srpskoj, otužni je pajac koji ne odustaje od opasnih namjera čiji je cilj potpuno devastiranje i uništenje Srba kao naroda na teritoriji BiH, odnosno njenog entiteta Repulika Srpska.


2.

Nakon što je, za vrijeme svoje gotovo dvodecenijske autokratske vladavine, protjerao sa teritorije RS trećinu njenog stanovništa, sa najvećim procentom Srba među onima koji su otišli, nastavlja sa daljim udarima na narod koji je preostao i nije još uvijek otišao.


3.

Dodik pokušava spasiti samo sebe i isključivo svoje interese u RS, koji su ogromni, jer je u potpunosti privatizovao sve resurse RS, prethodno poništavajući institucije entiteta.


4.

Oktroisan na poziciju predsjednika RS, nakon što je pokrao izbore za tu funkciju 2022. godine, od dijela zemalja Evropske Unije koje su podržale krađu izbora, Dodik, očito, nije ispunio svoj dio dogovora.


5.

U centru Dodikovog odbrambenog mehanizma je isključivo proces koji se vodi protiv njega u Sudu BiH, a da bi ga zaustavio, on uporno podmeće srpski narod kao žrtvu koju treba prinijeti ne bi li se on riješio tog, po njega, opasnog tereta.


6.

Pajac, koji nije u stanju niti može da otvori račun u bilo kojoj banci u Republici Srpskoj, tvrdi narodu kako će on i kleptokratskoklijentelistička elita koja čini “Kolektivni Nasilni Nenarodni Režim” satrati “njih”, misleći pritom na SAD i njihove partnere. Nije čak ni smiješan, već je za žaliti. 


7.

Da je Dodik išta drugo sem isluženi Pajac, smogao bi moći i snage da otvori račun u nekoj od banaka koje djeluju u RS i tako pokaže/dokaže svima da on ima snage da “satare njih”. Ne da poziva narod, već da to uradi on lično, "kao geopolitička sila".


8.

Umjesto toga, on je nastavio da prijeti, iznosi ultimatume i nastavlja da navlači bijedu na vrat Srbima. I to ne samo Srbima koji žive na teritoriji BiH i RS, već i Srbiji, što je, očekivani, nož u leđa zvaničnom Beogradu.


9.

Dodik je jeftini prevarant: prijeteći da će napraviti probleme, svjestan da će teško sradati narod ukoliko to učini, ali sa nadom da će on uspjeti pobjeći, pribjegao je ultimatumu u kojem traži da Zapad naloži Kristijanu Šmitu da povuče nametnutu odluku o tehničkim izmjenama Izbornog zakona BiH.


„Predlažem da pokušamo relaksirati situaciju u BiH na sljedeći način - da se od strane kolonijalne uprave ponište sve odluke lažnog Šmita u roku od sedam dana“, rekao je Dodik u svom obraćanju na sjednici Narodne skupštine RS. 


10.

Ne ide Dodik na ovu varijantu, koja se, ubijeđen sam u to, neće desiti, bez iskustva. Prije sedamnaest godina, kada je bio u punoj snazi, Dodik je prisilio tadašnjeg visokog predstavnika za BiH Miroslava Lajčaka da povuče svoju nametnutu Odluku i tako sam sebi slomije kičmu, a OHR prevede u status “Mrtvog konja”.


Da podsjetim (a pisao sam o tome u tekstu - Projekat “Jahač Mrtvog Konja” - Dodikovo Treće Iskušenje), sukob je izbio kada je, 19.10.2007., tadašnji visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak svojom Odlukom nametnuo Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Savjetu ministara Bosne i Hercegovine.


Izmjenama je bilo precizirano da Savjet ministara može donositi odluke i bez prisustva ministara iz reda srpskog naroda, ukoliko oni ne budu dolazili na sjednice i tako vršili opstrukciju rada tog tijela.


Lajčak je imao namjeru da spriječi bilo kakvu blokadu rada institucija BiH, koja je i tada, kao i sada, bila uobičajena.


Nakon toga, uslijedio je oštar napad Dodika i njegovih najodanijih seiza na Lajčaka, OHR i Zapad u cjelini.


Lajčak nije izdržao i povukao je, u decembru 2007., svoju Odluku, umotavajući je u “Autentično tumačenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Savjetu ministara BiH”, što nije imalo nikakve veze sa izmjenama Zakona koje je nametnuo, već ih je ukinulo.


Svojim postupkom Lajčak je dao krila Dodiku i stvorio mu mogućnost da ucjenama narednih 17 godina kao taoce drži sve u BiH, pa i OHR.


Istovremeno, Lajčak (najtoksičniji visoki predstavnik po BiH) je povlačenjem svoje Odluke gotovo sahranio OHR, što je jasno vidljivo iz sadašnjeg odnosa prema visokom predstavniku Kristijanu Šmitu.


“Ne želim da budem jahač mrtvog konja”, rekao je Lajčak za Televiziju OBN (01.02.2009. godine), dodavši da ne smatra da je BiH "mrtav konj", već da su to trenutno instrumenti međunarodne zajednice koji se koriste u BiH.


Pri tome je zaboravio tada reći (a mogao bi i sada) da je on lično “ubio” OHR ili instrumente međunarodne zajednice koji se koriste u BiH.


11.

Kada su ti instrumenti ponovo reaktivirani, a za to je trebalo duže od deceniju i po, Dodik se vraća na recept “Lajčak” kako bi ponovo pokušao izdejstvovati pobjedu nad Zapadom.


12.

Uzalud se vraća, jer se to ovaj put neće desiti; Dodik, za razliku od 2007. godine, kada je emitovao ogromnu političku moć, danas prezentuje samo nemoć, a u toj nemoći pokušava zloupotrijebiti oktroisanu poziciju predsjednika RS da narod gurne u sukob.


13.

Dodik je svoj Ultimatum postavio u tri nivoa; Drugi je parlamentarna skupština BiH i njegovi zahtjevi prema tom domu.


Ukoliko “kolonijalna uprava ne poništi odluke Šmita”, Dodik je predložio da predstavnici RS zakažu sjednicu Parlamentarne skupštine BiH i da ta skupština proglasi nedozvoljenim i ništavnim Šmitove odluke, da zabrani organima BiH primjenu tih odluka i da proglasi sajt OHR-a neprihvatljivim i antizakonitim mjestom objave akata.


Potom, naveo je Dodik, predlaže da parlament BiH zabrani Službenom glasniku BiH da objavljuje akte stranaca i njihovih organizacija.


Predložio je i da se na sjednici Predstavničkog doma parlamenta BiH donese Izborni zakon BiH, sa svim tehničkim poboljšanjima koja bi bila primjenjena na sljedećim izborima, ali da se razvlasti Centralna izborna komisija BiH (CIK), koju je nazvao „paradržavnim insitutom“.


Dodik je dalje predložio da Parlamentarna skupština BiH potvrdi da je ona jedino mjesto koje može donositi zakone na nivou BiH, da se utvrdi brzi put približavanja EU, kao i da se donese deklaracija kojom će se potvrditi teritorijalni integritet BiH, sa političkim sistemom predviđenim Ustavom BiH.


On je zatražio i da se „državnim neprijateljima BiH“ proglase visoki predstavnik Kristijan Šmit, kao i američki, britanski i njemački ambasadori, da im se zabrani djelovanje u BiH i da se „izbace“ iz zemlje.


„Ako se to ne desi, predlažem da RS odmah do kraja obustavi djelovanje u institucijama BiH, da se raskine partnerstvo sa koalicijom Trojka i da se ponudi partnerstvo Stranci demokratske akcije, ako to SDA želi“, naveo je on.


14.

Naravno da ništa od svega navedenog neće biti usvojeno u Parlamentu BiH i jasno je da Dodik svjesno ide u izazivanje sukoba u BiH i sa Zapadom.


Nije to nikakvo iznenađenje, jer je Dodik pritjeran u ćošak, nabijen u rupu iz koje nema kud i spreman je na sve, vjerujući da i neko mogao da proguta njegove prejeftine blefove.


„Stranci znaju da su pretjerali (nametanjem odluke o tehničkim izmjenama Izbornog zakona, op.aut.). Ako ih pustimo, satraće nas. Ali, mi ćemo satrati njih“, rekao je Dodik.


Dodik je zaista van sebe; Normalna osoba nikada ne bi mogla dati ovakvu izjavu, jer je činjenica da je Dodik gotovo satran, preostalo je još nešto malo od njegovog političkog habitusa, a njegovo “bildanje”, na način na koji ga predstavlja, djeluje kao “napuhivanje mišića duvanjem u palac”.


15.

Međutim, Dodik je uvijek mjera za bezgranični egoizam i mjera za antisrpstvo, i to maksimalna, jer na vrlo bijedan i podmukao način pokušava da u probleme koje je sam sebi napravio, pa u njih uvukao Republiku Srpsku, sada pokuša uvući i Srbiju. 


“Ako se ništa od toga ne desi predložiću da se na Vaskršnjem saboru insistira na Srbiji kao garantu Dejtonskog sporazuma, koja bi trebalo da konstatuje da su Bošnjaci prekršili Dejtonski sporazum i Srbija garantuje da će pred međunarodnim organizacijama braniti RS i njena prava”, rekao je Dodik.


Zaista je riječ o osobi bez trunke morala, koja pokušava da Srbiju suprotstavi dijelu sopstvenog stanovništva - Bošnjacima, tako što bi osudila dio njihovog naroda u BiH.


Zvanični Beograd ima odlične odnose sa Bošnjacima koji žive u Srbiji; Mnogo investiraju u taj dio države gdje žive Bošnjaci, ubijeđen sam, nikada sebi neće dozvoliti da postupi po bilo kakvom suludom Dodikovom zahtjevu.


16.

Ako već može da “satare njih (Zapad)”, kao što to tvrdi, zbog čega onda gura Srbiju ispred sebe? Zato što mu je Srbija bila i ostala meta i zato što politički kepec, što je sadašnja Dodikova politička veličina, vjeruje da će mu poći za rukom da svoje lične probleme sa pravosuđem u BiH nametne kao dio nacionalne politike Srbije.


17.

Dodik je, potvrđuje se to, bio i ostao Najveći Neprijatelj Srba, Republike Srpske i Srbije. 


Pokušaji razaranja BiH samo su način da to i pokaže i pokuša realizovati svoje antisrpke namjere kako bi Srbija i Srbi, kao narod, bili optuženi za zlo koje on i njegova pljačkaška kamarila čine.


18.

Dodik tvrdi da će ići do kraja, te je predložio da RS nastavi da radi na sprovođenju odluka o statusu ovog bh. entiteta i da se povuče iz svih sporazuma, kojima su formirane državne institucije na državnom nivou, poput Oružanih snaga BiH, Uprave za indirektno oporezivanje…


Dodik je predložio i da se odmah usvoji nacrt Izbornog zakona RS, te da RS u budućnosti radi na modernizaciji i opremanju svoje policije.


19.

Dodik je rekao mnogo toga, ali je zaboravio reći najvažniju činjenicu - On će u svemu ovom ići do sopstvenog kraja, a Srbi, kao narod, uspjeće preživjeti i njega.


среда, 27. март 2024.

Na(d)metanja u BiH: SAD su pokazale snagu; Brisel nedoraslost situaciji; Moskva pravi haos na “gostujućem terenu”

Edvard Munk: Krik


Piše: Slobodan Vasković


1.

Nesaglasnost pristupa rješavanju problema u Regionu, samim tim i Bosni i Hercegovini, između SAD-a i dijela EU postala je jasno vidljiva svima nakon što je Kristijan Šmit, visoki predstavnik za BiH, nametnuo tehničke izmjene Izbornog zakona BiH.


2.

Objektivno, niko ne bi trebalo da ima ništa protiv unapređenja integriteta izbornog procesa, ali Šmitova odluka je mnogo dalekosežnija od pukog uvođenja skenera, kamera i ostalih promjena koje bi trebale da osiguraju da se poštuje volja naroda, a ne nasilnih brojača glasova koji, u pravilu, rade za vladajuće stranke i polazi im za rukom da već u nekoliko izbornih ciklusa ponište volju glasača.


Svima je jasno da je Milorad Dodik pokrao izbore 2022. godine u trci za predsjednika RS i da je u tome imao podršku dijela zemalja EU, ali ne i SAD-a.


3.

Vratimo se Šmitovoj odluci - njeno nametanje onemogućilo je, do daljnjeg, uvođenje virtuelnog Trećeg entiteta i omogućavanje ekskluzivnog prava HDZ-u BiH da ima svog člana Predsjedništva BiH i prije održavanja izbora.


4.

Nisam za to da bilo koji narod bira bilo kom drugom narodu člana Predsjedništva, ali nisam ni za uvođenje Trećeg entiteta, a ovaj virtuleni, koji promoviše Dragan Čović, samo je međukorak do teritorijalnog, što bi značilo razvaljivanje dejtonske strukture BiH.


5.

Šmitova odluka je, ujedno, i poruka Republici Hrvatskoj da je preduboko uplivala u politički prostor BiH i krenula da uređuje stvari onako kako njenim interesima najviše odgovara, čime derogiraju državu BiH.


Nije to samo pitanje Južne interkonekcije koja je projekat SAD-a, a ne Hrvatske, već cijeli niz političkih postupaka koji su usmjereni protiv BiH, a manje više nevješto upakovani u ambalažu “dobrih želja za BiH”.


6.

Priča o tome kako je Hrvatska najzaslužnija za otvaranje pregovora EU sa BiH je šuplja u mjeri u kojoj je šuplje pojašnjenje premijera Hrvatske Andreja Plenkovića, koji je ulogu Hrvatske u tom aktu izdigao na pijedestal, a otvaranje pregovora predstavio kao triler priču u koju ni sam ne vjeruje.


Da Njemačka, potom Francuska, ali i SAD, sa svojim uticajem, nisu odlučili da odobre otvaranje pregovora, do toga, do daljnjeg, ne bi ni došlo.


7.

Mnoge zemlje EU nevoljko su prihvatile donošenje te odluke, ali geopolitički procesi, krvavi rat u Ukrajini, sve opasnije zaoštravanje između Mosve, sa jedne strane, i Vašingotna, Berlina, Pariza i gotovo svih prestonica EU, sa druge strane, prevagnuli su da se sa BiH otvore pregovori kako bi se pokazalo da je dio bezbjednosnog okvira NATO i EU.


8.

Da napravim malu digresiju i napomenem da je, nakon donošenja odluke o otvaranju pregovora, EU saopštila da je BiH “uskladila spoljnu i bezbjednosu politiku sa EU”, što je direktno ciljano ka Moskvi i, jednostavnije rečeno, znači da je BiH uvela sankcije Rusiji. Niko tu rečenicu iz saopštenja EU iz RS, koja je, javno, privržena Moskvi, nije demantovao.


9.

Moskva je, izvan svake razumne sumnje, itekako dobro i pravilno iščitala ovu rečenicu pa se Nenad Stevandić vrlo brzo našao u tom gradu. Da bi dobio precizne zadatke. O tome nešto kasnije.


10.

Šmitova odluka o nametanju tehničkih izmjena Izbornog zakona je i pokazatelj da Zapad, oličen kroz OHR, neće još uvijek sići sa političke scene u BiH, gdje je sve aktivniji akter, ali i testiranje stvarnih namjera Milorada Dodika i njegovih stalnih prijetnji da OHR mora da ode, kao i sudije Ustavnog suda BiH.


11.

Očito je, nakon Šmitove posljednje odluke, da SAD i jedan dio EU imaju različito poimanje djelovanja OHR-a.


Dok se SAD zalažu za njegovo što jače funkcionisanje, dotle Brisel smatra da OHR treba da što više “tihuje”.


12.

Šmitova odluka pokazala je da je Vašington politički snažniji od Brisela, ali i da Brisel nije jedinstven, jer su Vašington podržali i Njemačka i Holandija, druge značajne svjetske organizacije, kao i Velika Britanija, koja nije dio EU.


13.

Nije bilo za očekivati da Vašington, koji je kreirao Dejtonski sporazum, odustane od BiH i prepusti je tek tako svom savezniku EU, a posebno to nije bilo za očekivati nakon sve većeg zaoštravanja odnosa SAD i Rusije; Posebno zbog toga što SAD Milorada Dodika i Dragana Čovića vide kao direktne protagoniste ruske politike u BiH i Regionu.


14.

Očito je i da se dobar dio EU plaši izbijanja sukoba u BiH koji bi mogli da se preliju na Region i da, nakon strahotnih dešavanja u Ukrajini, nikako ne žele još jedan rat na prostoru Evrope. Što ne znači da ga mogu spriječiti popuštanjem protagonistima politike Rusije.


15.

Rusija, naravno, ne sjedi skrštenih ruku i dio njihovog odgovora je stigao preko Dragana Čovića, koji nije prihvatio Šmitovu odluku, kao i kroz suludo histerisanje Nenada Stevandića, koji nametanje odluke proglašava terorističkim aktom. Sve to, očekivano, propraćeno je vrlo brutalnim saopštenjem Igora Kalabuhova, ambasadora Rusije u BiH, na račun Zapada, primarno SAD-a.


16.

Dodik ćuti, jer Stevandić vodi vrlo opaku igru koja će, ako se nastavi, veoma skupo da košta i Republiku Srpsku i Srbe kao narod. Ali, kada je Stevandić u pitanju, kao i sam Dodik, oni nikada nisu ni radili u ime Srba kao naroda, već uvijek protiv Srba za račun onih na čijoj su uzdi u tom trenutku bili.


17.

Rusija je uspjela u svojoj namjeri da teško uzdrma BiH, ali i SAD ne popuštaju u svojoj nakani da očiste one koje smatraju ruskim pionima, primarno Dodika i Čovića, sa političke scene BiH.


18.

Jednostavnije rečeno, obračun velikih sila u Regionu jasno je vidljiv na radaru u BiH, kao što je jasno vidljiva i nesposobnost EU da zajednički artikuliše sopstvenu spoljnu politiku, već se svi nesporazumi i raskoli koji postoje unutar nje sve jasnije i oštrije ocrtavaju i ukazuju da je EU daleko od svakog jedinstva, te da i u ovakvim situacijama svaka od zemalja članica primarno gleda sopstvene interese.


19.

Naravno, pitanje je epiloga vrlo vrlo opasne situacije u kojoj se našla BiH.


Rusija je već dobila mnogo u posljednja dva dana, jer je došlo do javnog neslaganja SAD i Brisela, iako su Njemačka, Holandija i još neke države stale uz SAD.


20.

SAD su, uprkos otporu Brisela, pokazale da imaju najveću moć i uticaj na dešavanja u BiH, da se ne odriču BiH, koju su oni stvorili i sačuvali i da, ako je, što bi rekao naš narod, stani - pani, ne haju baš previše ni za stavove Brisela.


21.

Brisel se, jasno je, pokazao nedoraslim da sam rješava teška pitanja i vrlo rovitu situaciju u Regionu, ma koliko se trudili pokazati snagu.


22.

Naravno, u ovom sukobu velikih, SAD, Rusije i Brisela, stradaće, kao i obično, mali.


Vjerujem da je Hrvatskoj već saopšteno da bi polako trebali da se miču dalje od BiH, što znači da ostavljaju svoje glavne igrače u BiH, Milorada Dodika i Dragana Čovića, na milost i nemilost velikim silama.


23.

Iskreno, ubijeđen sam da će obojica biti sklonjeni sa političke scene u BiH. Ubijeđen sam i da neće dobrovoljno pristati na to, što implicira da će biti teško devastirani prostori koje kontrolišu u BiH. 


Neće pristati, iz prostog razloga što im to neće dozvoliti Rusija, jer je, djelujući u BiH preko njih dvojice, uspjela da pokaže raspukline na relaciji Vašington-Brisel i to bez ikakvih ulaganja.


24.

Istovremeno, Rusija nema nikakav drugi interes u BiH sem da izazove što dublje sukobe, pa ako je potrebno i nasilne, kako bi nanijela štetu Zapadu.


Rusija je svjesna da je BiH dio zapadnog bezbjednosnog okvira što je za njih još pozitivnije, jer na “gostujućem terenu” uspijevaju izavati teške političke sukobe.


25.

Najteže će proći Republika Srpska, koja je već na ivici beznađa zbog teške finansijske, ekonomske i privredne situacije, a velika većina građana je na korak od socijalnog beznađa.


26.

Vašington će u BiH “istjerati svoje” bez obzira na sve nesporazume sa Briselom, a činjenica da Rusija ima namjeru da žrtvuje Dodika i Čovića, kao i kleptokratske elite oko njih, samo im olakšava posao.


27.

Ubijeđen sam da rata neće biti, ali više ne mogu da isključim čak ni oružane incidente, jer Dodik i Čović nemaju kud, a opake individue poput Stevandića, koji sada sav zapjenjen vodi “igru”, oduvijek su i željele samo krv.